Priče su nam oduvijek bile važne. Već one oko logorske vatre u paleolitiku čovjeku su pomagale odgovoriti na temeljna pitanja vlastite egzistencije i smisla.
A da se u pričama prepoznajemo, upoznajemo, shvaćamo i razumijemo znaju i učenici fakultativne nastave Analitičko čitanje koja u našoj školi djeluje kao čitateljska skupina koja svakoga tjedna iznova u književnim tekstovima prelijeva pitanja i probleme književnih junaka, suosjećajući s njima i učeći iz njihovih primjera.
U prvome polugodištu ove nastavne godine uronili smo u književne tekstove iz grčke, rimske i slavenske mitologije i zaključili da je zbog arhetipskih, zajedničkih tema i motiva, oduvijek postojala kolektivna potreba zajednice za objašnjavanjem istih ljudskih potreba, nadanja, strahova. Prema tome, mit kao alegorija o životnim principima i temelj na kojemu su se razvili književnost, umjetnost, znanost i filozofija zainteresirao je naše učenike, stoga se javila ideja otputovati u zagrebački Muzej zaboravljenih priča.
Okupili smo se u subotu 30. studenoga te vlakom krenuli na naše malo putovanje.
Došavši u Muzej, pod stručnim smo vodstvom, ali i samostalnim istraživanjem i otkrivanjem, oživjeli priče iz hrvatske narodne predaje i iz slavenske mitologije, iznimno se oduševili, poučili i zabavili.
Osim Muzeja zaboravljenih priča, dio učenika posjetio je i Klovićeve dvore, a posjet Zagrebu bila je i lijepa prilika za obilazak grada i uživanje u adventskom ugođaju.
Kući smo se vratili u kasnim večernjim satima, uz nekoliko avantura poput onih iz Lovrakova Vlaka u snijegu, umorni, ali sretni, obogaćeni iskustvima i novim pričama.
J. Markušić