Početkom nove školske godine upisala sam fakultativnu nastavu iz Forenzičke psihologije kako bih, ponukana znatiželjom vidjela osobno s kojim se problemima ljudi suočavaju.
12. studenoga 2024. godine posjetili smo komunu za liječenje ovisnosti kraj Osijeka, štićenici se liječe od ovisnosti o drogama, kockanju, alkoholu. Voditelj zajednice nam je na samom početku rekao kako se radi na tome da i druge ovisnosti „novije“ npr. o mobitelima, internetu, on-line igricama također nađu mjesto u zajednicama za liječenje ovisnosti. U komuni se trenutno liječi 33 ovisnika, tijekom godina prošle su kroz zajednicu njih tisuće. Mi smo imali priliku čuti ispovijesti dvaju ovisnika koji su već duži period u zajednici, kako je išao njihov životni put do dolaska na liječenje. Osim uništavanja vlastitog života i zdravlja, postali su svjesni koliko su uništili živote i svih kojima je bilo do njih stalo. Obojica su bili izvrsni učenici i sportaši u našim godinama, upoznali su drogu i vrlo brzo je zavladala njihovim životima. Radili su svašta da bi namaknuli novac za drogu, neko vrijeme su i sami prodavali drugima, upali u dugove, počeli se kockati. Nadaju se da se više neće vratiti na taj put. Voditelj zajednice govorio je o poraznim rezultatima liječenja – samo 2 posto ovisnika potpuno su se oslobodili i žive drugi život, voditelj je jedan od ta dva posto. Život je posvetio ovisnicima, već 20 godina uspješno vodi udrugu NE-Ovisnost, ima obitelj i primjer je svima koji dođu da se sve može uz podršku ljudi koji nas vole. Puno smo naučili, puno pitali i upoznali svijet iz drugog kuta. Na kraju posjeta imali smo tzv. feedback, povratnu informaciju, na način da je svatko od nas rekao svoje dojmove, uključujući i djelatnike zajednice.
Mia Deskar, 4. d
