Gimnazija Petra Preradovića

U povijesti školstva Virovitice i cijeloga virovitičkoga kraja važno, gotovo središnje mjesto zauzima gimnazijsko obrazovanje; u ovom slučaju poistovjećuju se školski program i školska zgrada u sjećanju i svijesti njenih učenika, sugrađana i slučajnih prolaznika. Gimnazijska zgrada, stoljetna ljepotica, jedno je od najljepših zdanja u gradu, a njeni učenici, bivši i sadašnji, pronose glas o njoj i svjedoče o trajnosti pravih vrijednosti.

Do početka dvadesetog stoljeća u Virovitici je već postojala bogata tradicija školstva, no na gimnazijsko školovanje učenici su morali odlaziti u Bjelovar, Požegu ili Zagreb. Potreba za Gimnazijom u Virovitici bivala je sve očitija , ali postojala su  različita razmišljanja oko rješenja tog problema;jedni su mislili da treba izgraditi novu zgradu, a drugi da se kupi već postojeća zgrada i adaptira.Ipak, 1908. godine , 17. studenoga , na sastanku Odbora za gradnju nove škole donijeta je odluka da se izgradi nova školska zgrada koja će odgovarati potrebama ne samo građana Virovitice, nego i cijele okolice.
Gradnja škole nije tekla prema planu; 1911. godine u listu "Virovitičan" može se čitati o prigovorima na skupoću projekta i općina odlučuje smanjiti troškove tako da se uklone "svi nepotrebni ukrasi" .Po tome možemo zaključiti da je projekt predviđao još raskošniju i ukrašeniju građevinu.Tehnički izvjestitelj bio je Doljak iz Osijeka, a Gromes  iz Virovitice voditelj gradnje koja je započela 1911. godine.Na kraju je, 1914. godine, na uporabu predana suvremena školska zgrada s dvadeset velikih učionica, gimnastičkom dvoranom (tzv. gombaonom), ugrađenim vodovodom i centralnim grijanjem.

Ipak, povijesni događaji odgodili su radost učenika i učitelja ; upravo je započeo prvi svjetski rat i školske učionice primile su, umjesto učenika - ranjenike: zgrada je
poslužila kao bolnica Crvenog križa. 13. rujna 1918. Hrvatska zemaljska vlada donosi odluku da se u Virovitici otvori prvi, drugi i treći razred realne gimnazije: nastavu započinju 8. listopada 1918. 172 učenika, a 1919. škola ima sva četiri razreda i 182 učenika. 1922./23. ta tzv. niža gimnazija prerasta u višu gimnaziju; ustroj se povremeno mijenjao s obzirom na reforme školstva i povremene odluke vlasti, no od 1932./33. školske godine ustrojena je potpuna gimnazija sa svih tadašnjih osam razreda.

U tom razdoblju Gimnazija već ima  uz redovni program i bogate izvannastavne aktivnosti: KUD Reljković, sokolsko društvo, literarno-recitatorsku sekciju,
podmladak  Crvenog križa, izviđačku četu, a i školski list Osvit ; u Gimnaziji se odvijaju brojne kulturne i društvene aktivnosti, pa je tako zabilježeno da je 1928. godine u njenim učionicama bila postavljena velika gospodarsko-kulturna izložba (od 25. do 30. kolovoza).
Ta središnja obrazovna ustanova virovitičkoga kraja već je tada postala rasadištem znanja i napretka: njeni učenici postižu zapažene rezultate i postaju poznati diljem zemlje, a i u inozemstvu.
Nastava se odvijala i u godinama drugog svjetskog rata: 1944. školsku su godinu započela 582 učenika i 14 profesora i nastavnika. 1954., reformom školstva prva četiri razreda pripajaju se osmogodišnjoj osnovnoj školi, a gimnazije ostaju sa samo četiri viša razreda, kako su ustrojene i danas.

1968. godine, prigodom 150. obljetnice rođenja hrvatskoga pjesnika Petra Preradovića (koji je rođen u Grabrovnici,tridesetak kilometara od Virovitice) i
50. obljetnice rada Gimnazije, škola dobiva njegovo ime te se zove Gimnazija "Petar Preradović" Virovitica. 1974./75. godine reformom srednjeg školstva ukidaju se gimnazije , no svojevrstan kontinuitet održavan je u nekim jačim programima tzv. usmjerenoga obrazovanja.

1990. godine gimnazijski se programi obnavljaju u sastavu Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje, da bi se sljedeće godine Gimnazija osamostalila i nanovo
započela izvoditi programe opće, jezične i prirodoslovno-matematičke gimnazije. Još se jedan rat, po treći puta, upleo u planove i programe virovitičkih gimnazijalaca. No, ni mnogobrojne uzbune, zamračenja i napadi na grad za vrijeme Domovinskog rata nisu omeli završetak nastavne godine. Nastava se održavala u teškim uvjetima, uz svakodnevne boravke u školskim podrumima.U tim je danima škola pružala gostoprimstvo i mnogim učenicima koji su bili protjerani iz svojih domova i škola.   

1994. godine vraćeno joj je ime pjesnika Petra Preradovića. Bilo je to vrijeme kada su se na staroj zgradi sve više uočavale njene godine. Načeta zubom vremena izvana i iznutra, zahtijevala je hitnu obnovu. Najprije je 1992./93. godine klasično grijanje na drva i kalijeve peći zamijenjeno  plinskim centralnim grijanjem, a 1994. je obnovljeno  krovište zgrade. Od 1998. do 2001. zgrada je gotovo u cijelosti obnovljena sredstvima Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske. Prigodom obnove  vodilo se računa o tome da je uvrštena u popis spomenika kulturne baštine.

I u uvjetima obnove nastava se redovito održavala : u jednom krilu su bili radnici, u drugom učenici i profesori, no to je bila slatka žrtva. Stara je dama nakon toga ponovno zasjala  i danas je ugodno boravište za svoje učenike i djelatnike.

Gimnazija Petra Preradovića u Virovitici sada izvodi programe opće, jezične i prirodoslovno-matematičke gimnazije u 16 razrednih odjela s približno 470 učenika.
Nastavu izvode 34 profesora; uz ravnateljicu, škola ima stručnog suradnika knjižničara i psihologinju,  a ostali zaposlenici su tajnik škole, računovotkinja, školski domar i tri pomoćne radnice.
Učenici i zaposlenici škole trude se održati ugled koji Gimnazija ima u svojoj sredini i na razini države, a uspješno se uključuju i u aktivnosti na međunarodnoj, europskoj razini. Tome pridonosi ne samo kvalitetno obrazovanje, nego i predan izvannastavni rad s učenicima koji donosi brojne i zavidne uspjehe.
Za uspješan, kvalitetan i kreativan rad Gimnazija je 2001. godine dobila Ministrovo priznanje; isto priznanje dobila su i tri gimnazijska profesora 2002. godine škola je dobila Državnu nagradu športa "Franjo Bučar", a brojna su i priznanja županijskih i gradskih institucija:zahvalnica grada Virovitice za ekološke aktivnosti, priznanje Skupštine Županije i Zajednice športskih udruga, a 2003. godine škola je dobila plaketu Virovitičko-podravske županije za izuzetna ostvarenja u djelatnosti prosvjete.

Među prvim školama u Hrvatskoj dobili smo certifikat Međunarodne Eko-škole. Naši su učenici i profesori sudjelovali u radu Europskog parlamenta mladih u Hrvatskoj, a dvoje učenika i u Engleskoj; sudjelovali smo dva puta u radu Europskog parlamenta mladih za vodu (u Mađarskoj i u Belgiji); nekoliko puta naši su učenici osvajali prva mjesta na državnom natjecanju Europa u školi i bili nagrađivani boravkom u nekoj od europskih zemalja.

U zadnjih deset godina učenici Gimnazije bili su više puta državni prvaci na natjecanjima u poznavanju hrvatskoga jezika, biologije, fizike, kemije,a zapažene rezultate ostvarili su i u drugim područjima.Ne zaboravimo spomenuti da su rukometašice bile 2001. godine prve na Svjetskom prvenstvu srednjih škola u Grčkoj.
Naši su učenici veoma uspješni i u kreativnim, stvaralačkim aktivnostima: redovito sudjeluju na Državnim susretima LIDRANO u novinarskom, scenskom i litarernom izrazu, a obnovili smo i školski godišnjak kojim završavamo svaku nastavnu godinu.

Sve su ovo potvrde da  je u  virovitičkoj Gimnaziji održavana i održana tradicija dobrog obrazovanja, da se prate i ostvaruju suvremene smjernice u školstvu i da ona ostaje i dalje rasadište znanja, kulture i visokih civilizacijskih dometa u svakom pogledu.O tome najviše svjedoče njeni učenici koji se uspješno uključuju u daljnje obrazovanje, a nerijetki postižu zavidne znanstvene, umjetničke i poslovne karijere.
Naravno, da bi se  bilo koja ustanova mogla uspješno razvijati, potrebna joj je podrška i razumijevanje sredine u kojoj djeluje.Vjerujemo da je naša  sredina spremna svojim doprinosom i dalje podržavati razvitak najunosnijeg ulaganja u suvremenom svijetu - ulaganja u znanje i mladost.

Jer, i nakon devedeset godina  vidljivo je da je odluka o gradnji ove školske zgrade bila ispravna.
 

Zdenka Kos, prof.