preskoči na sadržaj

Gimnazija Petra Preradovića Virovitica

MZO AZOO NCVVO e-Dnevnik e-Matica Ettaedu EMA Webmail OPAC


 > O školi
Predgovor knjizi 100 godina Gimnazije u Virovitici

Povijest gimnazijskoga obrazovanja u Virovitici veže se, kao i u drugim sredinama, uz već postojeću školsku praksu i tradiciju; početkom školske godine 1918./19. „namjesto ukinutog petog, šestog i sedmog razreda zemaljske više pučke škole u Virovitici“ privremeno se otvara prvi, drugi i treći razred realne gimnazije tipa zagrebačkoga.

Prve godine u Gimnaziju su upisana 172 učenika u dva razredna odjela prvoga razreda i po jedan odjel drugoga i trećega razreda. Svake naredne godine „posebnim naredbama“ otvoren je po jedan viši razred i tako sve do osmog. Naime, u to su vrijeme gimnazije imale osam razreda, što znači učenike od 10 do 18 godina.
Nastava je od prvoga dana izvođena u tada novoj školskoj zgradi, dovršenoj 1913. godine, u kojoj su već bile smještene djevojačka škola i viša pučka škola i u kojoj radimo i danas.
Škola je imala velike učionice s podovima od dasaka, dvoranu za vježbanje (gombaonu), vodovod i centralno loženje.

Gimnazija je mijenjala imena ovisno o političkim i društvenim promjenama i zbivanjima; zvala se najprije Privremena realna gimnazija, zatim Kraljevska realna gimnazija pa Državna realna gimnazija i imala je osam razreda do 1954. godine kada se zove Gimnazija u Virovitici i ima četiri razreda jer je uvedeno obvezno osmogodišnje školovanje.

Šezdesetih godina mijenjala je i smjerove: matematičko-prirodoslovni, društveno-jezični, a bilo je godina u kojima nema smjerova.
Isto tako mijenjali su se i predmeti, odnosno programi rada i udžbenici; broj sati tjedno neprestano se povećava, što znači i opseg gradiva. Sve do pred kraj 20. stoljeća nastava se održavala šest dana u tjednu (i subotom), a više puta tijekom sto godina i u dvije smjene zbog različitih okolnosti. U vrijeme Drugoga svjetskog rata nastava se odvijala i u privatnim kućama i drugim prostorima, npr. u obližnjoj cvjećarnici u Gajevoj ulici.
Bilo je razdoblja kad je dio obveznoga nastavnog programa bila predvojnička obuka koja je čak uključivala rukovanje i gađanje pravom puškom na vojnim streljanama.

U jednom je razdoblju obvezan bio tzv. proizvodni rad učenika koji su učenici obavljali u različitim ustanovama i institucijama, a ništa manje zanimljive nisu ni radne akcije koje su pretpostavljale dobrovoljni rad učenika za opće dobro.
Od 1968./69. godine škola se zove Gimnazija „Petar Preradović“ Virovitica i ima samo opći smjer sve do 1978. godine kad se gimnazije ukidaju, no neki smjerovi u centrima za odgoj i usmjereno obrazovanje nastavljaju raditi po gimnazijskim programima pa ih smatramo nasljedovateljima gimnazija (odgajatelji, suradnici u nastavi, prevoditelji, kulturno-umjetnički smjer i informatičko-matematički smjer).
Gimnazije se ponovno formiraju nakon osamostaljenja Republike Hrvatske pa se škola opet zove Gimnazija Virovitica i dobiva odobrenje za program opće gimnazije, jezične i prirodoslovno-matematičke, kako je ostalo do danas, a 1994. godine mijenja naziv u Gimnazija Petra Preradovića, Virovitica.
Školska zgrada otrpjela je tri rata (Prvi svjetski netom što je izgrađena, Drugi svjetski rat i Domovinski rat) što je na njoj ostavilo traga pa su nužne bile manje ili veće obnove: izvješća direktora, upravitelja, ravnatelja škola iscrpno opisuju oštećenja i teške uvjete rada, naročito nakon 2. svjetskog rata. Fasada je dijelom obnovljena 1947./48. školske godine, a unutrašnjost se koliko-toliko održavala.
Prva temeljitija obnova obavljena je 1968. i 1969. godine kad je promijenjeno krovište, stolarija, okrečena škola izvana i iznutra, uveden novi vodovod i asfaltirana vanjska igrališta.

Ponovno je obnavljana 1993. godine s potporom virovitičkih gospodarskih tvrtki; ugrađeno je centralno grijanje, a sveobuhvatnija obnova koja je uključivala krovište, fasadu i unutrašnje prostore te stolariju, završena je 1999. godine. Međutim, radovi  se nastavljaju i protežu i na 2001. godinu. Sljedeći projekt obnove zgrade učinjen je iz europskih fondova i sredstvima Županije, a obuhvaćao je radove na poboljšanju energetske učinkovitosti ( i dodatne radove na uređenju unutrašnjosti škole) i završen je 2019. godine.
Prateći promjene u povijesti škole, pratimo ustvari promjene u društvu – političke, socijalne, gospodarske, znanstvene, pedagoško-didaktičke, ali u svim okolnostima vidljivo je da je škola odgojno-obrazovna ustanova; u svakom je trenutku uz stjecanje znanja u središtu učenik i njegova dobrobit. Mijenjali su se programi rada, opseg gradiva, udžbenici, načini ispitivanja i ocjenjivanja učenika, službeni jezici, odnosi između učenika, nastavnika i roditelja, prava i dužnosti jednih i drugih.

Što je ipak zajedničko gimnazijalcima u sto godina gimnazije?
Ponajprije – učenici. U gimnaziju su se uvijek upisivali najbolji učenici u svojoj generaciji koji su motivirani za stjecanje znanja i nastavak školovanja. S takvim je učenicima i lako i teško raditi. Lako – jer su motivirani i sposobni, teško – jer traže isto takvog nastavnika, motiviranog, vrijednog i sposobnog. Zato je stručno usavršavanje nastavnog osoblja važan čimbenik u školi od njenih početaka do danas.
Oduvijek je Gimnazija imala puno učenika putnika; u prošlosti su se zvali vlakaši jer je dugo vremena vlak bio jedino prijevozno sredstvo između naselja i grada. To je zahtijevalo dosta napora i oduzimalo puno vremena, ali i obilježilo čitavo razdoblje srednjoškolskoga školovanja tim učenicima. Među njima su neki od najpoznatijih učenika naše škole pa vla- kašima, ili kako ih danas zovemo, učenicima putnicima, posvećujemo posebno mjesto u knjizi. I danas Gimnazija ima skoro polovicu učenika koji su izvan Virovitice i svakodnevno putuju u školu, neki i više od dvadesetak kilometara u jednom pravcu.
Zatim, izleti, stručne ekskurzije, putovanja – danas izvanučionična nastava, provodili su se oduvijek. Uključuju razgledavanje prirodnih zanimljivosti, muzeje, izložbe, znanstvene, kulturne i povijesne znamenitosti u domovini i u inozemstvu.

Gimnazijalci od osnutka Kazališta Virovitica do danas organizirano posjećuju kazališne predstave nekoliko puta godišnje.
Održavaju se tradicionalne maturalne svečanosti kojima se simbolično obilježava završetak gimnazijskoga obrazovanja. Koncepcija se, doduše, mijenjala, o čemu svjedoči Program maturalne zabave iz 1942. godine i Program maturantske priredbe iz 1952. godine u Domu kulture koji sadrži izvedbe klasičnih glazbenih i scenskih djela visoke umjetničke vrijednosti.
Polagali su se završni ispiti i matura na kraju godine, a od 2009./10. školske godine provodi se državna matura.
Uvijek su se njegovale izvannastavne aktivnosti, ovisno o interesima učenika i afinitetima nastavnika, najčešće kulturno-umjetničke i sportske.
U Gimnaziji se vodilo računa o izdavačkoj djelatnosti; sačuvani su Izvještaji i Izvješća iz najranijih godina postojanja škole, a u novije vrijeme to su godišnjaci škole u kojima je zabilježena cjelokupna djelatnost škole u svakoj godini.
Zanimljivost su i učenički školski listovi; prvi zabilježen je list Osvit iz 1930-ih godina, zatim Riječ mladih iz 60-ih i 70-ih godina i MAGG iz 90-ih i dvijetisućitih godina. Dolaskom informatičkog, odnosno elektroničkog doba ova se aktivnost preselila na internetske stranice škole.

Po čemu se škola danas razlikuje od one u prošlosti?
Sve se mijenja puno brže nego prije; sada smo e-škola, nemamo klasične imenike/dnevnike nego računala, tablete, projektore; imamo pametne, a ne obične ploče, imamo internet i sve je puno brže, dostupnije.
Program je opsežan, učenici imaju svaki dan sedam nastavnih sati, a nakon toga provode se mnogobrojne aktivnosti s ciljem proširivanja znanja i stjecanja dodatnih kompetencija i vještina i za učenike i za nastavnike. Provodimo različite projekte, imamo državnu maturu, elektroničke upise, ishode, mjerila, pravilnike, kodekse, edukacije, webinare...
...i učenike, knjige, profesore, roditelje – a to je uvijek isto jer oni čine školu.

Gimnazijalci vole obilježavati svoje obljetnice mature, a neke generacije iskazuju veliku privrženost bivšoj školi i međusobnu povezanost. Prateći slikovne i pisane zapise od prvih godina postojanja Gimnazije do danas uočljiva je prisutnost jednog bivšeg dugogodišnjeg profesora u Gimnaziji, legendarnog profesora Balića koji je u Gimnaziji radio od 1929./30. do 1974. godine, a u jednom razdoblju bio i upravitelj škole. Gimnazijalce je generacijama poučavao hrvatski jezik i francuski, a kad je zatrebalo predavao je i matematiku, njemački i latinski. Stručan, odmjeren, pouzdan, dosljedan, a opet pun razumijevanja i ljudskosti uvijek se odazivao obljetnicama mature svojih učenika i svojim radom, osobnošću i prisutnošću trajno obilježio živote svojih učenika i više od četrdeset godina Gimnazije.

Suradnja s društvenom sredinom, odnosno javna i kulturna djelatnost važno su obilježje školskoga identiteta jer je škola nedjeljiva od sredine u kojoj djeluje. Nastavnici i učenici Gimnazije svih generacija sudjeluju u radu različitih gradskih civilnih, umjetničkih, humanitarnih, sportskih i drugih društava i organizacija u Virovitici i u mjestima u kojima žive. Gotovo da nema ustanove ili tvrtke na našem području u kojoj nije baren netko bio učenik ili djelatnik Gimnazije, a brojni su naši učenici postigli izvanredne uspjehe u različitim područjima na razini države; neki su i svjetski poznati stručnjaci.
Sve to školi osigurava jedinstveno mjesto u životu pojedinaca, obitelji i sredine u kojoj djeluje.

 

Uredništvo


Rasadište znanja, kulture i trajnih civilizacijskih vrijednosti

U povijesti školstva Virovitice i cijeloga virovitičkoga kraja važno, gotovo središnje mjesto zauzima gimnazijsko obrazovanje; u ovom slučaju poistovjećuju se školski program i školska zgrada u sjećanju i svijesti njenih učenika, sugrađana i slučajnih prolaznika. Gimnazijska zgrada, stoljetna ljepotica, jedno je od najljepših zdanja u gradu, a njeni učenici, bivši i sadašnji, pronose glas o njoj i svjedoče o trajnosti pravih vrijednosti.

Do početka dvadesetog stoljeća u Virovitici je već postojala bogata tradicija školstva, no na gimnazijsko školovanje učenici su morali odlaziti u Bjelovar, Požegu ili Zagreb. Potreba za Gimnazijom u Virovitici bivala je sve očitija , ali postojala su  različita razmišljanja oko rješenja tog problema;jedni su mislili da treba izgraditi novu zgradu, a drugi da se kupi već postojeća zgrada i adaptira.Ipak, 1908. godine , 17. studenoga , na sastanku Odbora za gradnju nove škole donijeta je odluka da se izgradi nova školska zgrada koja će odgovarati potrebama ne samo građana Virovitice, nego i cijele okolice.
Gradnja škole nije tekla prema planu; 1911. godine u listu "Virovitičan" može se čitati o prigovorima na skupoću projekta i općina odlučuje smanjiti troškove tako da se uklone "svi nepotrebni ukrasi" .Po tome možemo zaključiti da je projekt predviđao još raskošniju i ukrašeniju građevinu.Tehnički izvjestitelj bio je Doljak iz Osijeka, a Gromes  iz Virovitice voditelj gradnje koja je započela 1911. godine.Na kraju je, 1914. godine, na uporabu predana suvremena školska zgrada s dvadeset velikih učionica, gimnastičkom dvoranom (tzv. gombaonom), ugrađenim vodovodom i centralnim grijanjem.

Ipak, povijesni događaji odgodili su radost učenika i učitelja ; upravo je započeo prvi svjetski rat i školske učionice primile su, umjesto učenika - ranjenike: zgrada je
poslužila kao bolnica Crvenog križa. 13. rujna 1918. Hrvatska zemaljska vlada donosi odluku da se u Virovitici otvori prvi, drugi i treći razred realne gimnazije: nastavu započinju 8. listopada 1918. 172 učenika, a 1919. škola ima sva četiri razreda i 182 učenika. 1922./23. ta tzv. niža gimnazija prerasta u višu gimnaziju; ustroj se povremeno mijenjao s obzirom na reforme školstva i povremene odluke vlasti, no od 1932./33. školske godine ustrojena je potpuna gimnazija sa svih tadašnjih osam razreda.

U tom razdoblju Gimnazija već ima  uz redovni program i bogate izvannastavne aktivnosti: KUD Reljković, sokolsko društvo, literarno-recitatorsku sekciju,
podmladak  Crvenog križa, izviđačku četu, a i školski list Osvit ; u Gimnaziji se odvijaju brojne kulturne i društvene aktivnosti, pa je tako zabilježeno da je 1928. godine u njenim učionicama bila postavljena velika gospodarsko-kulturna izložba (od 25. do 30. kolovoza).
Ta središnja obrazovna ustanova virovitičkoga kraja već je tada postala rasadištem znanja i napretka: njeni učenici postižu zapažene rezultate i postaju poznati diljem zemlje, a i u inozemstvu.
Nastava se odvijala i u godinama drugog svjetskog rata: 1944. školsku su godinu započela 582 učenika i 14 profesora i nastavnika. 1954., reformom školstva prva četiri razreda pripajaju se osmogodišnjoj osnovnoj školi, a gimnazije ostaju sa samo četiri viša razreda, kako su ustrojene i danas.

1968. godine, prigodom 150. obljetnice rođenja hrvatskoga pjesnika Petra Preradovića (koji je rođen u Grabrovnici,tridesetak kilometara od Virovitice) i
50. obljetnice rada Gimnazije, škola dobiva njegovo ime te se zove Gimnazija "Petar Preradović" Virovitica. 1974./75. godine reformom srednjeg školstva ukidaju se gimnazije , no svojevrstan kontinuitet održavan je u nekim jačim programima tzv. usmjerenoga obrazovanja.

1990. godine gimnazijski se programi obnavljaju u sastavu Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje, da bi se sljedeće godine Gimnazija osamostalila i nanovo
započela izvoditi programe opće, jezične i prirodoslovno-matematičke gimnazije. Još se jedan rat, po treći puta, upleo u planove i programe virovitičkih gimnazijalaca. No, ni mnogobrojne uzbune, zamračenja i napadi na grad za vrijeme Domovinskog rata nisu omeli završetak nastavne godine. Nastava se održavala u teškim uvjetima, uz svakodnevne boravke u školskim podrumima.U tim je danima škola pružala gostoprimstvo i mnogim učenicima koji su bili protjerani iz svojih domova i škola.   

1994. godine vraćeno joj je ime pjesnika Petra Preradovića. Bilo je to vrijeme kada su se na staroj zgradi sve više uočavale njene godine. Načeta zubom vremena izvana i iznutra, zahtijevala je hitnu obnovu. Najprije je 1992./93. godine klasično grijanje na drva i kalijeve peći zamijenjeno  plinskim centralnim grijanjem, a 1994. je obnovljeno  krovište zgrade. Od 1998. do 2001. zgrada je gotovo u cijelosti obnovljena sredstvima Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske. Prigodom obnove  vodilo se računa o tome da je uvrštena u popis spomenika kulturne baštine.

I u uvjetima obnove nastava se redovito održavala : u jednom krilu su bili radnici, u drugom učenici i profesori, no to je bila slatka žrtva. Stara je dama nakon toga ponovno zasjala  i danas je ugodno boravište za svoje učenike i djelatnike.

Gimnazija Petra Preradovića u Virovitici sada izvodi programe opće, jezične i prirodoslovno-matematičke gimnazije u 16 razrednih odjela s približno 470 učenika.
Nastavu izvode 34 profesora; uz ravnateljicu, škola ima stručnog suradnika knjižničara i psihologinju,  a ostali zaposlenici su tajnik škole, računovotkinja, školski domar i tri pomoćne radnice.
Učenici i zaposlenici škole trude se održati ugled koji Gimnazija ima u svojoj sredini i na razini države, a uspješno se uključuju i u aktivnosti na međunarodnoj, europskoj razini. Tome pridonosi ne samo kvalitetno obrazovanje, nego i predan izvannastavni rad s učenicima koji donosi brojne i zavidne uspjehe.
Za uspješan, kvalitetan i kreativan rad Gimnazija je 2001. godine dobila Ministrovo priznanje; isto priznanje dobila su i tri gimnazijska profesora 2002. godine škola je dobila Državnu nagradu športa "Franjo Bučar", a brojna su i priznanja županijskih i gradskih institucija:zahvalnica grada Virovitice za ekološke aktivnosti, priznanje Skupštine Županije i Zajednice športskih udruga, a 2003. godine škola je dobila plaketu Virovitičko-podravske županije za izuzetna ostvarenja u djelatnosti prosvjete.

Među prvim školama u Hrvatskoj dobili smo certifikat Međunarodne Eko-škole. Naši su učenici i profesori sudjelovali u radu Europskog parlamenta mladih u Hrvatskoj, a dvoje učenika i u Engleskoj; sudjelovali smo dva puta u radu Europskog parlamenta mladih za vodu (u Mađarskoj i u Belgiji); nekoliko puta naši su učenici osvajali prva mjesta na državnom natjecanju Europa u školi i bili nagrađivani boravkom u nekoj od europskih zemalja.

U zadnjih deset godina učenici Gimnazije bili su više puta državni prvaci na natjecanjima u poznavanju hrvatskoga jezika, biologije, fizike, kemije,a zapažene rezultate ostvarili su i u drugim područjima.Ne zaboravimo spomenuti da su rukometašice bile 2001. godine prve na Svjetskom prvenstvu srednjih škola u Grčkoj.
Naši su učenici veoma uspješni i u kreativnim, stvaralačkim aktivnostima: redovito sudjeluju na Državnim susretima LIDRANO u novinarskom, scenskom i litarernom izrazu, a obnovili smo i školski godišnjak kojim završavamo svaku nastavnu godinu.

Sve su ovo potvrde da  je u  virovitičkoj Gimnaziji održavana i održana tradicija dobrog obrazovanja, da se prate i ostvaruju suvremene smjernice u školstvu i da ona ostaje i dalje rasadište znanja, kulture i visokih civilizacijskih dometa u svakom pogledu.O tome najviše svjedoče njeni učenici koji se uspješno uključuju u daljnje obrazovanje, a nerijetki postižu zavidne znanstvene, umjetničke i poslovne karijere.
Naravno, da bi se  bilo koja ustanova mogla uspješno razvijati, potrebna joj je podrška i razumijevanje sredine u kojoj djeluje.Vjerujemo da je naša  sredina spremna svojim doprinosom i dalje podržavati razvitak najunosnijeg ulaganja u suvremenom svijetu - ulaganja u znanje i mladost.

Jer, i nakon devedeset godina  vidljivo je da je odluka o gradnji ove školske zgrade bila ispravna.
 

Zdenka Kos, prof.





Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Izdvojeno



ESI

Izrada projektne dokumentacije za energetsku obnovu Gimnazije Petra Preradovića Virovitica

Energetska obnova zgrade Gimnazije Petra Preradovića na adresi Trg bana Josipa Jelačića 16, Virovitica

Zajedno kroz prirodoslovlje

Kurikulumi i priručnici

Kurikulumi i priručnici fakultativnih nastava projekta Zajedno kroz prirodoslovlje

Stem za svakog

 

 

GMP

Lektira

Riječ mladih

Riječ mladih 2.0

GPPV BAZA

Statistika

Statistika posjeta mrežnoj stranici škole

e-Škole

PASCH

Ekoškola

Kumovi projekta

Instagram
Twitter
Pinterest
CMS za škole logo
Gimnazija Petra Preradovića Virovitica / Trg bana Josipa Jelačića 16, HR-33000 Virovitica / gimnazija-ppreradovica-vt.skole.hr / ured@gimnazija-ppreradovica-vt.skole.hr
preskoči na navigaciju